30. pro 2011.

Bolje Kina nego neka tamo baba


U  doba sezonske robe koja se i unutar sezone mijenja; u doba kad je definicija individualnosti da nađeš isti komad koji svi nose u boji koju još nitko nema; u doba kada nije poanta naći onaj jedan sve vremenski komad koji će vas žicati i klinci kad odrastu nego paziti da se ne pojaviš više puta istom; u doba kineskih dućana, ebaya, H&M-a, New Yorker-a, C&A, i sličnih, gdje je nestao čovjek?
Gdje je nestala kreativnost? Naše fashion blogerice su ili navučene na H&M, Zaru, C&A, ili, u malo boljim slučajevima, pljačkaju mamine i bakine ormare. 
Zašto ih pljačkaju? Jer su one znale. One su znale što kupovati i zašto. To su mahom kvalitetni ručno šivani, ručno vezeni, ručno pleteni , ručno nizani komadi. Primijetit ćete da se nešto ponavlja. Ono ručno. E, pa, o tome sam i htjela nešto reći.

U startu mi je jasna činjenica da će me ozbiljno shvatit samo oni koji se ručnim radom i bave. Ostali će se držat one stare „to svaka baba može napravit“ i otići će u kineski dućan jer ono nije neka baba napravila  pa je dakle mnogo kvalitetnije, a pošto su isto vidjeli na pola grada valjda znači i da „se nosi“.  Takvima mogu samo reći „samo izvolite“, sigurna sam da ćete dobiti upravo onoliko koliko ste platili i to je u redu.

Ja ću se radije obraćati onima koji znaju da ručni rad znači upravo suprotno od „to svaka baba može“. Jer ručni rad nikad nije isti,  pa makar ga i ista baba radila.  I dok možda stoji činjenica da je to nekad svaka baka u selu radila, danas ih to malo zna,  a još manje može. Bake više ne mogu ili ne vide ili im ruke ne daju,  mame ne stignu, a djeca ne žele.

Ručni rad gotovo je istrebljen. U ovom trenu ga još malo ljudi zna, još manje ima interesa naučit, a za koje vrijeme ćemo i mi koji se time bavimo ostarit i neće nam oči ili ruke više dati. I onda će i moja djeca i unučad kao i vaša ponavljati ono što često već danas možemo ćut od roditelja : “Ne rade ih više ovakve ko nekad“, „Ovakvu kvalitetu danas nećeš naći“, i slično.

Primijećujem doduše porast među sukreativcima, bar što se pletiva tiče. Nažalost mnogi se tome okreću isključivo radi zarade, ali nema veze, bitno da ljudi rade, neka bude toga više, neka opet bude praksa da je domaće domaće, da je ručno ručno, da je kvaliteta kvaliteta. Nikad nećete naći tu kvalitetu za te cijene. 


Brandirani ručni radovi su bolesno skupi, a ono što me najviše fascinira jest  činjenica da se prodaju samo tako.  
Mislite da je od „bake“ manje kvaliteno?  
Mislite da „baka“ negdje nabavlja vunu sa toksičnim bojama i sumnjivog sastava pa to provlači kroz svoje prste satima jer je željna alergija i otrova? 
Mislite da „baki“ nije važno da proizvod iza kojeg stoji imenom bude kvalitetan?  
Mislite da onaj komad s etiketom koji ste masno platili možda nije radila ta ista „baka“ pa se sad samo preprodaje za daleko veće iznose? 
Razmislite još jednom. 

Vunene čokoladne čizmice


Moram se pohvaliti još jednim heklanim vunenim čizmicama. Rađene su po istom dizajnu kao plave čizmice s crvenim gumbićem. Razlikuju se prvo po veličini; plave su za novorođenčad(0-9 mj) i imaju stopalo od 9 cm, dok su ove čokoladne za limače do 3 godine i imaju stopalo 14cm. Visoke su 11 cm i također imaju funkcionalan gumbić tako da se mogu otkopčati i lakše obuti. 


Stopalo/đon je smeđe boje (vuna Nika 10% vuna, 80% akril)jer su limači do 3 godine već veliki hodači pa da se čizmice lakše održavaju (odnosno da se kasnije primijeti koliko su parketa pobrisale :-))), a gornji dio stopala i sara su krem boje (vuna Lucija, pola vuna, pola akril).
Nisam najzadovoljnija ni Nikom ni Lucijom, ali nisam ni imala puno opcija u tim bojama obzirom da je bilo prilično hitno pa sam bila ograničena na kupnju u tuzemstvu.

Ono što me najviše iznenadilo pri ovom projektu jest cijena gumbića. Nije mi ni na kraj pameti bilo da jedan gumbić promjera 1cm košta 5,00 kuna. Nisam doduše ni razmišljala puno o tome do sada u životu, ali kad mi je teta na pozamanteriji za 4 gumba rekla 20 kuna,skoro mi sve poispadalo. 
Čak sam ozbiljno počela razmišljati o tome da se raspitam o uvjetima proizvodnje gumba pa da se bacim u to jer bi mi se sigurno više isplatilo štancati plastične gumbiće na traci nego, pa zapravo bilo šta drugo. 
Ali mi definitivno ne bi bio isti gušt ko heklanje :-D

Pa da ne duljim, eto tih čizmica sa preskupim gumbićima.



27. pro 2011.

25. pro 2011.

Blagoslovljeni blagdani!

SRETAN VAM SRETAN BOŽIĆ! 
Svima želim da budu na toplom, siti, zdravi i sa onima koji im ispunjavaju srca! Sve ostalo će već doći samo po sebi.....
Od mene svima evo moje najdaže božićne pjesmice. Uživajte!



I svim Šteficama i Štefekima unaprijed sretan imendan!

10. pro 2011.

Heklani, debeli, bijeli šal na kopčanje



Bila jednom jedna ručno rađena vesta....debela, mekana, bijela vesta. Ta vesta je duuugo stajala u ormaru i svi su zaboravili na nju....i onda je jednog dana jedna baka pronašla tu vestu i proslijedila je mlađim generacijama zaluđenim ručnim radom. 
Iako vesta više nije bila nosiva, vuna od koje je napravljena, nakon jednog pranja bila je kao nova.Zadržala je i strukturu i mekoću i bjelinu kao prvog dana. 
To su te nekadašnje vune, vune koje su bile i ostale vječno iskoristive. I čemu onda bacati vestu kad se može pretvoriti u kapu, rukavice, papučice, torbice.....i/ili u ovom slučaju u jedan krasan topli šal.....na kopčanje.


Šal je rađen kukicom od 5mm, dugačak je 80cm, a širok 25cm. 
Ono što je meni osobno ispalo genijalno praktično jest činjenica da se kopčat može baš gdje god hoćete. Naime, uzorak je takav da gumbići prolaze kroz njega i možete šal nositi kopčan kako vam dago. Hoćete ukoso, ravno, u V oblik, sa svim gumbima, sa dva, jednim.... potpuno svejedno. Princip je isti, kombinacije neborjene!


Da ostanem potpuno vjerna originalnom ručnom radu, a i da iskoristim što je moguće više dijelova prvotne veste, zadržala sam i gumbe koji su bili na vesti. A djelomično i zato što su mi izgledali preeeedobro. Gumbi su predivni veliki, drveni, nelakirani. 
 Uzorak koji sam koristila nije ostao vjeran vesti. Prvenstveno zato što je vesta bila štrikana, a ne heklana, a i zato što sam htjela iskušati uzorak (bočne školjkice)koji zadnje vrijeme stalno koristim na kapama, malo i na šalu da vidim kako će to ispasti. Po meni, ispalo je baš divno :-D.
 I za kraj, komplet zimskih heklanih kapa za mamu i bebu koje su me inspirirale da probam napravit i šal odgovarajućeg uzorka.....




8. pro 2011.

Heklana medena kapa i čizmice

Heklane male čizmice na vezanje, i medo-kapa s ušima za prijateljičinu bebu su na kraju ispale meni jedan od najdražih kompletića koje sam ikad napravila. Radila sam samo kapu s preklopima za uši, i onda mi je sjevnulo da stavim i uši, pa mi je sjevnulo da stavim i obrub u drugoj boji, a na kraju su mi se ukazale i čizmice.
Čizmice su nešto drukčije od onih koje sam do sad radila utoliko što imaju saru od puff bodova tako da izgledaju "zimskije".

2. pro 2011.

Majušne heklane balerinke

Za male dame, buduće balerine...........
Bijele papučice (vuna/svila), smeđi đon od pamučne vune i zlatno/smeđa  kopčica (vuna/svila). Na kopčici sam dodala dekorativan cvijetić iste boje.