Dođi, vidi, heklaj

  Nedavno sam naišla na članak „ Lažne rasprodaje i fobije od prodavača “  u hrvatskim dućanima. Po naslovu sam se baš obradovala što je konačno netko „relevantan“ napisao članak o tome, ali onda sam pročitala članak. Dok se sa samom tezom, odnosno namjerom članka moram složiti s autorom, ipak mislim da se radi o činjenicama koje su poznate i jasne većini odraslih osoba u RH već dulje vrijeme. Ništa nova nam nije rečeno, niti sam iskreno na kraju krajeva shvatila šta tim člankom želi poručiti čitateljstvu osim da idu kupovat dizajnerske krpice van Hrvatske.... Vjerujem da ljudi koji nose dizajnerske krpice iste ionako ne kupuju ovdje, ali opet, ne krećem se u takvim krugovima pa neću donositi zaključke naprečac. Ono što sam ja ipak izvukla iz članka, izvukla sam potpuno pristrano i sa gledišta nekog tko direktno proizvodi ono što i osobno dizajnira, a vjerujem da će svim „kućnim dizajnerima“ koji će čitati taj članak zazvoniti iste asocijacije. Dakle, na kraju krajeva, p...

  Budući da je došlo vrijeme za sjedenje u kući gledanje kiše kako pada, došlo je i vrijeme uputa za heklanje. Pa na zahtjev "publike" evo jednih novijih šetalica za male "nosilice".   Šetalice su duge 7,5 cm i visoke 2cm, rađene kukicom 3,5mm, merceriziranim koncem Helena od Unitasa, u boji ciklame za stopalicu i bež za svijet na ristu.      Stopalica:   1.          Početni lanac od 11 očica.   2.        Krug U 3 očicu od kukice napraviti 1 poludvostruki bod, zatim 7 poludvostrukih bodova (pdb), 6 pdb u zadnju očicu lanca (odnosno prvu, s početka reda). Dalje se nastavlja po stražnjo strani početnog lanca: 7 pdb, 5 pdb u zadnju očicu i spojiti kliznim bodom u prvi pdb s početka reda.   3.        Krug 1 očica (uvijek na početku reda ),  8 pdb, (2 pdb u sljedeći  bod + 1 pdb u sljedeći) x5,  8 pdb u slje...

Kao što oni koji me prate na Facebooku već znaju, vrlo nedavno sam dobila najoriginalnijeg modela za heklane baby stvarčice kojeg sam mogla poželjeti! Wooly Baby!!! Model je još majušan, žurila se jako da počne s poslom pa je došla ranije :-)  Ali to i nije tako loše jer sad mogu vježbat radit skrooooz minijaturne stvarčice. I naravno da sam pomahnitala i napravila odmah cijeli niz.  Za početak je dobila jedne cvijetne cipelice boje ciklame. Doduše malko su joj široke jer sam ih radila napamet i na brzinu u satima dok se ona probijala na svijet.  Evo prve fotke Wooly Baby u njenim prvim Wooly Folk cipelicama.... Potom sam morala brzinski napravit druge, manje, slađe.  Ispalo je da sam ju potcijenila i da ipak nije toliko majušna, pa su joj malo stisnule prstiće i ispale iz igre.  Al bile bi fora ko privjesak za ključeve :-D Našle su se tu i čizmice boje ciklame koje sam počela radit prije nego se rodila jer smo je očekivali za jesen...

Bacila sam oko na prijašnje postove i sve mi se čini da se svako nekoliko javim sa postom koji započinjem sa "dugomenijebilo" konstrukcijom.  Napravila sam ono što mi nije bila prvotna namjera - postala sam sporadični bloger!  A šta ću, nije da sam zapostavila heklanje, svečano priznajem da sam zapostavila samo blog :-). Oni koji me prate na Facebooku mogu to potvrditi.  Prema onoj staroj "ko prizna..." nadam se da mi je većina samim time polovicu već oprostila, a za drugu polovicu se nadam da će se pobrinuti moj as iz rukava! Budući da pravi igrači znaju da se ne baca odmah as kad ima još karata pred sobom, vratit ću se u duboke blogerske vode nečim jednostavijim. Nečim što svakom treba, a ako ne treba dobro dođe. Bacit ću ovdje jedne upute za tokicu za mobitel!  Da, da, znam da ste sad svi uzdahnuli i promrmljali: "od sveg šta se može napravit ova se razbacuje s čarapama za telefone....". Ali dragi moji, takav je život. Blog je dugo stagnirao ...

Novi Uskrs, nove ideje ili "Kako su nastali Đuro i ekipa".  Već sam više puta zaključila da su najbolje ideje one koje sinu jednog snježnog ponedjeljka ničim izazvane. Đuro je ovdje nastao tako što sam imala jaje, Uskrs pred vratima, vunu i jedno slobodno popodne viška... Nakon višesatnog heklanja početka nečega i paranja, napravila sam žutu košaricu, koja je samo tražila da dobije narančaste nogice :-) pa kljun, pa kapicu, pa čuperak.....i eto Đure! Vrlo je jednostavno i za početnike jer vam treba samo  jdb - jednostavni bod  i k lizni bod . Tijelo Započnite s "magičnim" krugom . Nekako mi je on najdraži za započinjanje kružnog heklanja jer se lijepo može utegnuti tako da ne ostane velika rupa. Dalje napravite 8 jednostavnih bodova u krug, spojite kliznim bodom u prvi bod s početka kruga. Nastavite drugi krug u istom smjeru tako da započnete s jednim lancem i jednim jdb u prvi bod, te po dva jdb u svaki sljedeći, tako da imate dvostruku više bodova n...

Da ne mislite da sam zaboravila da imam blog, iako se iz neredovitosti kojom objavljujem postove može zaključiti da jesam, dodat ću jednu staru traku sa "twistom" :-). Malo sam ušla u rutinu s izradom zimskih traka s velikom mašnom, pa sam napravila traku "Le Petit" malo drugačije strukture i manje mašne. Onda je ta traka preuzela moj život i danima sam radila samo nju u raznim bojama i veličinama.... pa da ne dođe do zasićenja, okrenula sam ploču. Dobro, možda ne i ploču, al mašnu sam svakako okrenula. Čisto da vidim, da li bi i to funkcioniralo, i mislim da jest. Tako se sada Wooly Folk može dičit svojom originalnom trakom "Big Bow", trakom "Le Petit" i ovom posljednjom trakom s okomitom mašnom.. Ali s izradom trake je nastao problem, koji inače rijetko imam. Muči me što gledam traku i ne mogu joj nać ime, jednostavno....nijedno mi ne iskače kad je vidim, ko što je to bilo sa ostalim trakama. I zato ću zamolit vas, moje čitateljstvo,...

Problem sa heklanjem jest to što jednom kad vam bodovi, mustre i sheme uđu u žile, i ne morate više toliko često brojati i paziti svaku nit (a desi se s vremenom svima), imate previše vremena za razmišljanje. Ima tako dana kada uzmem radit neku jednostavnu kapicu i u transu nabadanja jednostavnih i dvostrukih bodova ukrug imam potrebu preispitivati svašta, pa s time dođem često do strašnih spoznaja. Tako sam eto nabola jednu temu koja me toliko zaintrigirala da sam morala pustiti kapicu i ići sve brzo podijelit s vama i prije nego podijelim i kapicu. Radi se dakle o sljedećem: Kako se desi da s godinama imate sve više stvari a sve manje ljudi u svom životu? Primjerice kod mene se od nekog veeelikog društva i strašno širokog kruga poznanstava smanjilo sve na goli minimum. Ali tužno je to da i nisam sama za to, bilo direktno bilo indirektno, odgovorna nego smo svi zajedno jednostavno odustali.  Nekako su svi izgubili dragocjeno vrijeme za ljude. Imaju druge obveze. Moraju r...

Dugo me nije bilo. Zaokupi čovjeka život i nekako teško nađe vremena za ono što mu čini zadovoljstvo. Nije dugo trajala moja odsutnost od bloga, a opet je trajala predugo. Dođe period kad se treba pobrinuti za realnost i čovjek se malo zagubi. Pa zaboravi živjeti. Onda se u jednom trenu okrenete oko sebe i pitate se: " Zašto meni ovi ljudi troše živce?" ili "Tko to mene trenira?"  Jel se i vi to često zapitate? Znači, radiš nešto što te manje ili više zanima(nekad i uopće ne) s ljudima koji ti češće iscijede svu pozitivnu energiju nego učine neko dobro i to samo da bi vam platili da bi vi mogli uzeti te novce pa platiti drugima istim takvima. I onda mi sjevne ona stara: 'Cause it's a bittersweet symphony, this life Trying to make ends meet  You're a slave to money then you die" A nekad se desi nešto što vas sjeti da to nije početak i kraj. Nego ste samo kratko skrenuli (i doslovce i figurativno:-)). Al onaj grmovit put kojim se rijetko kr...

Zapostavila sam malo svoju blogersku zajednicu.....oprostite.... Naredale mi se neke ne toliko kreativne, ali jednako zahtjevne situacije pa se trebalo malo pozabaviti i tehničkim pitanjima, ne samo kreativom. Znate kako je to, nije uvijek dovoljno raditi samo ono što volite da bi to mogli raditi bez stresa onih klasičnih životnih krpelja poput računa, stanarina, hrane i takvih sitnica. Nadam se da to neće uvijek biti tako, ali za sad treba podijeliti vrijeme između užitka i posla, dok užitak ne postane posao...ili posao užitak :-) pa što god došlo prije! U međuvremenu je nastalo nešto novo i u ovom svijetu kreative, kukica i konaca, ali eto, tek sad stižem dotaknuti se i toga. U galeriji , Facebook -u i DeviantArt -u slika već ima neko vrijeme ali ne i postića o njima. To su moje "zmijice".  Direktno iz moje kreativne glavice pa u ruke, pa na ruke, pa na blog!  Vrlo su jednostavne, čak toliko da ću vam konačno staviti i neke upute, nakon tooooliko vremena da ste va...

Pozdrav svima koliko vas ima! Nedavno je blogić okrenuo 50 000 gledanja, što me jaaako razveselilo, ali i gurnulo u nove pothvate. Odlučila sam pomaknuti se na neku novu razinu i okušati sa vlastitim shopom! (Što ste vjerojatno već primijetili ovdje s desne strane ekrana gdje plutaju moji artiklići :-))) Etsy je naravno bio moj prvi izbor ali smo imali male nesuglasice oko moje kartice.  Mene se naime nije dalo razuvjeriti da kartica koja radi ko ribica na ebayu kod etsy bude redovito odbijana. I tako, nakon kratke drame sam odlučila da ako je neće, šta ću im ja, pa sam se okrenula ebayu..... Mislim da vam ni ne moram reći koliko prodaja na ebayu nema smisla, ako niste iz Hong Konga pa vam se prodaja za iznose od 1-2 dolara i još s gratis troškovima slanja isplate. Budući da se kod takve prodaje naplate svi po putu od kupca do vas i obrnuto, i činjenicu da ispod 6 dolara nećete poslat ništa u inozemstvo, pa 1-2 dolara dati PayPalu i Ebayu, mene iskreno zanima kakve t...

Mislim da je seoba mog malog proizvodnog pogona na sunce bila pun pogodak! Odugovlačila sam s tim potezom iz uvjerenja da će me sve dekoncentrirati. Zapravo pod ovim komadom neba pod kojim se trenutno nalazim i nije teško biti dekoncentriran. Zapravo i ne toliko dekoncentriran koliko koncentriran na mir i tišinu. Čudno, jer nije baš toliko rijetko naseljeno, prvi susjedi su odmaknuti svakih par metara, ali opet.... svi očito u isto vrijeme uzmu vremena da sjednu i .....  jednostavno dišu.  Ima toliko mirnih nedjelja da to često bude čak sablasno jer usred dana daje dojam kao da nema žive duše u gradu. Nekad me to frustriralo jer me smetalo što je to jedan od onih gradova u kojima možeš prošetat cijelim gradom a da sretneš 2-3 osobe uvrh glave. Sad mi upravo to daje zraka.  Nemojte me shvatiti krivo, ovo nije mjesto u kojem se vidim narednih 50ak godina....daleko je previše zapelo u mentalitetu iz kojeg samo sebi ne dozvoljava da se istrgne i ne nudi gotovo ništa ml...

U fazi sam započetih projekata bez kraja.... ne znam da li bih to nazvala i kreativnom blokadom ili samo biram krive projektiće... Imam sad već malu kolekciju stvarčica koje sam započela i ostala na tome. Valjda ovo vrijeme tako djeluje na mene, započnem po večeri ili kad padne to malo kiše i onda čim izađe sunce ja zaboravim. Svakim sljedećim zahladnjenjem pak započnem nešto drugo.  S vremenom sam skovala i svoju malu teoriju nedovršenih projekata. Vjerujem da projekti i ideje koje ostavljam sa mišlju da ću se toga prihvatit neki drugi, inspirativniji put i nikako da im se vratim, jednostavno nisu vrijedne da ih i dovršim. Ne znam kako to kod vas sukreativaca izgleda, ali ja kad imam bljesak inspiracije, ne ispuštam rad iz ruku dok apsolutno ne moram ili dok ga ne dovršim. A stvari koje tako napravim su obično i one kojima se najviše ponosim i prezadovoljna sam njima.  I sad sam u dilemi....ako je moja teorija ispravna i kreativna podsvijest mi želi reći da ti projekti je...

Opet kiša..... ovo vrijeme kao da zaboravlja da je proljeće a ne jesen. Ali dobro, malo sunca se ipak pokazalo zadnja dva dana. Taman toliko da se moja lovačka okruglica prisjeti kako miriši trava i gdje se skrivaju fazani. I da mene podsjeti koliko čičaka stane u krzno koker španijela te da joj pod hitno treba šišanje.   A dovoljno i da me inspirira da napravim  2 nove proljetne trakice u sunčanom izdanju (slikice su u galeriji) i počnem jedne slatke male baby čizmice. Kako mi se sunce sakrilo prijevremeno tako su i čizmice stale u fazi cipelice. I drago mi je da jesu.  Nekako imam problem sa izradom uvijek jednakih stvarčica. Primijetila sam da me nešto počne kopkati i moram promijeniti makar jedan detalj, ali nešto moram. Valjda imam paničan stah od rada na traci, ilitiga "štancanja" (u Kine bi brzo umrla od gladi:-)). Tako sam napravila cipelice, sa zvjezdanim rubom. Obožavam radit ove zvjezdane krakove. Nisam ni sigurna da ih svi tako zovu. Kako i...

Sreeetan Uskrs svima! Ove godine je igrom slučaja došlo do toga da se kod nas jaja za promjenu nisu samo obojala nego smo ih i obukle! Svako jaje je dobilo svoju košaricu! Improvizirana su skroz tako da je svako potpuno jedinstveno. Ideja je sestrina (kao i većina košarica) ali nisam se ni ja dala pa ima i moje košarice, ali vam neću reći koje je čije....nek ostane uskršnja tajna:-) Kad smo ih sve stavile zajedno primijetile smo da imaju nešto i za reći :-))))