Dođi, vidi, heklaj

Nakon što sam otkrila da Alize Angora Gold vuna uopće ne svrbi ko što izgleda da bi mogla. Najlogičniji sljedeći potez je bio napraviti sveeeee što se može napravit da bude fino čupavo :) Eto tako sam nakon zvjezdanih dekica za bebice, koje sam već lagano diplomirala, napravila i zvijezdane šalove i bobičaste šalove. Nekako ti "puff" bodovi najbolje izgledaju kad su ujedno i čupavi, zar ne? Isprobala sam kombinirati pruge i prijelaze boja, a onda sam našla i Angora Gold Batik verziju vune, što je po defaultu prošarana vuna, a kombinacije boja im isto nisu za bacit ako mene pitate. Mene je u nekom trenutku jednostavno preuzela praktičnost i kvaliteta jer sam primijetila da sam prestala gleda kakva je boja već koliko je materijal kvalitetan. Možda sam ostarila :) Znači, da se ne lažemo, ova Alize Angora nije do koljena Drops Alpaci što se nježnosti tiče. Alpaca je Alpaca i ta vuna me davno uzela tako da sam potpuno pristrana po njenom pitanju, ali pušta dlake ko moj ...

Oni koji prate blog, primjetit će da ovdje već dugo nije bilo ničeg novog. Nema dovoljno dobrog objašnjenja za to. U moru blogova o heklanju bilo mi je logično da neće nikome nedostajati ako moj utihne. I neko vrijeme se i činilo tako.  A onda sam počela dobivati malo drugačije povratne informacije. Ljudi koji se javljaju čak i na FB profilu da zahvale na nekim uputama i idejama. Pa i na samom blogu se s vremena na vrijeme javljaju novi komentari i pitanja.  Usput, da se odmah ispričam onima koji nisu ili su vrlo kasno dobili odgovore na svoje upite u komentarima. Smetnula sam s uma da blog živi svoj život i bez mene, samo se ne razvija. Budući da mu je prvotna zamisao bila da dijelim svoja iskustva, znanja  i saznanja o heklanju sa svakim koga zanima, a ispostavilo se da stvarno ima ljudi koje zanima, pa najbolje da u tom tonu i nastavim. Kao početnik u heklanju, prije sad već fini broj godinica, bila sam fascinirana gledajući radove drugih na web-u čega...

Nisam mislila da ću još u veljači imati inspiracije za šalove, ali očito je vrijeme odlučilo da nismo s njima gotovi. Možda i bolje da nismo jer bi inače bila kraća za jedan krasan šalić.  Šal je u stilu neckwarmer-a/cowl-aa, Naky ga zove šal-kragnom, neke sam čula i šal-kapa, a osobno mi je najzgodniji naziv šalzor što bi cure iz Cloopco-a  rekle.  Sama još nisam odlučila kako da ga zovem, pa ostajem pri šalu kao i kod onog heklanog debelog bijelog šala na kopčanje   od prije, još iz doba zimskih mjeseci u kojima nije bilo snijega.  Ovaj je nešto tanji od bijelog, jer je kao ipak veljača.....hmmm, makar bi vjerojatno bijeli bio prvi izbor sad pri izlasku iz kuće. Al, šta ćete, ja sam zamislila jedno, a Majka Priroda je rekla "e nemože! sad će baš ovako" i sad su mi šalovi zamijenili uloge. Ništa zato, bit će još zima a vuna, hvala nebesima, nema rok trajanja. Da skratim, šal je bakreno smeđe boje (da mi paše uz čokoladnu kapicu :-)), kukica koj...

Bila jednom jedna ručno rađena vesta....debela, mekana, bijela vesta. Ta vesta je duuugo stajala u ormaru i svi su zaboravili na nju....i onda je jednog dana jedna baka pronašla tu vestu i proslijedila je mlađim generacijama zaluđenim ručnim radom.  Iako vesta više nije bila nosiva, vuna od koje je napravljena, nakon jednog pranja bila je kao nova.Zadržala je i strukturu i mekoću i bjelinu kao prvog dana.  To su te nekadašnje vune, vune koje su bile i ostale vječno iskoristive. I čemu onda bacati vestu kad se može pretvoriti u kapu, rukavice, papučice, torbice.....i/ili u ovom slučaju u jedan krasan topli šal.....na kopčanje. Šal je rađen kukicom od 5mm, dugačak je 80cm, a širok 25cm.  Ono što je meni osobno ispalo genijalno praktično jest činjenica da se kopčat može baš gdje god hoćete. Naime, uzorak je takav da gumbići prolaze kroz njega i možete šal nositi kopčan kako vam dago. Hoćete ukoso, ravno, u V oblik, sa svim gumbima, sa dva, jednim....