Dođi, vidi, heklaj

Da ne mislite da sam zaboravila da imam blog, iako se iz neredovitosti kojom objavljujem postove može zaključiti da jesam, dodat ću jednu staru traku sa "twistom" :-). Malo sam ušla u rutinu s izradom zimskih traka s velikom mašnom, pa sam napravila traku "Le Petit" malo drugačije strukture i manje mašne. Onda je ta traka preuzela moj život i danima sam radila samo nju u raznim bojama i veličinama.... pa da ne dođe do zasićenja, okrenula sam ploču. Dobro, možda ne i ploču, al mašnu sam svakako okrenula. Čisto da vidim, da li bi i to funkcioniralo, i mislim da jest. Tako se sada Wooly Folk može dičit svojom originalnom trakom "Big Bow", trakom "Le Petit" i ovom posljednjom trakom s okomitom mašnom.. Ali s izradom trake je nastao problem, koji inače rijetko imam. Muči me što gledam traku i ne mogu joj nać ime, jednostavno....nijedno mi ne iskače kad je vidim, ko što je to bilo sa ostalim trakama. I zato ću zamolit vas, moje čitateljstvo,...

Nisam mislila da ću još u veljači imati inspiracije za šalove, ali očito je vrijeme odlučilo da nismo s njima gotovi. Možda i bolje da nismo jer bi inače bila kraća za jedan krasan šalić.  Šal je u stilu neckwarmer-a/cowl-aa, Naky ga zove šal-kragnom, neke sam čula i šal-kapa, a osobno mi je najzgodniji naziv šalzor što bi cure iz Cloopco-a  rekle.  Sama još nisam odlučila kako da ga zovem, pa ostajem pri šalu kao i kod onog heklanog debelog bijelog šala na kopčanje   od prije, još iz doba zimskih mjeseci u kojima nije bilo snijega.  Ovaj je nešto tanji od bijelog, jer je kao ipak veljača.....hmmm, makar bi vjerojatno bijeli bio prvi izbor sad pri izlasku iz kuće. Al, šta ćete, ja sam zamislila jedno, a Majka Priroda je rekla "e nemože! sad će baš ovako" i sad su mi šalovi zamijenili uloge. Ništa zato, bit će još zima a vuna, hvala nebesima, nema rok trajanja. Da skratim, šal je bakreno smeđe boje (da mi paše uz čokoladnu kapicu :-)), kukica koj...

Kada sam pisala post "Bolje Kina nego neka tamo baba" , u onim trenucima inspiracije, nije mi bilo na kraj pameti da će izazvat tolike reakcije.  Znala sam da ima još ljudi koji dijele moje mišljenje, ali nisam znala da nas je toliko i da ste mahom jednako ako ne i strastvenije od mene kad se govori o toj temi.  Ne mogu vam objasniti koliko mi je drago zbog toga, i koliko mi je drago da ste se javile i uvjerile me da se stvari ipak mijenjaju, i da ručni radovi neće tako brzo nestati ili postati davno zaboravljene vještine. Od srca hvala i Naky što je otisnula post još i dalje, i proširila poruku. Ali koliko mi je lakše i veselije raditi dalje sa znanjem da se takav rad ipak cijeni, toliko mi je s druge strane teže napisati sljedeći post :-). Ali nekako ću se ipak skoncentrirati i pokušati skucati još koji, ako bude sreće možda i inspirativan. Za početak ću podijeliti s vama jedan od svojih prvih ali i omiljenih radova. To su široke trake s velikim mašnama. Prvu traku sam...