30. tra 2012.

Malo krene, pa stane....i onda stoji

U fazi sam započetih projekata bez kraja.... ne znam da li bih to nazvala i kreativnom blokadom ili samo biram krive projektiće...
Imam sad već malu kolekciju stvarčica koje sam započela i ostala na tome. Valjda ovo vrijeme tako djeluje na mene, započnem po večeri ili kad padne to malo kiše i onda čim izađe sunce ja zaboravim. Svakim sljedećim zahladnjenjem pak započnem nešto drugo. 
S vremenom sam skovala i svoju malu teoriju nedovršenih projekata. Vjerujem da projekti i ideje koje ostavljam sa mišlju da ću se toga prihvatit neki drugi, inspirativniji put i nikako da im se vratim, jednostavno nisu vrijedne da ih i dovršim.
Ne znam kako to kod vas sukreativaca izgleda, ali ja kad imam bljesak inspiracije, ne ispuštam rad iz ruku dok apsolutno ne moram ili dok ga ne dovršim. A stvari koje tako napravim su obično i one kojima se najviše ponosim i prezadovoljna sam njima. 
I sad sam u dilemi....ako je moja teorija ispravna i kreativna podsvijest mi želi reći da ti projekti jednostavno nisu dovoljno zanimljivi da ih dovršavam, čemu onda spremanje za kasnije? Po svoj logici bih ih morala jednostavno oparati i čekati da mi  "zabljesne" nešto drugo, zar ne? A meni opet nekako žao parat nešto čemu tehnički ništa ne fali.....osim "onog nečeg"....


Najdulje na čekanju je sljedeći projektić.
To je krenula biti kapica-zecov. Bijela kapica, sa ušesima i ukrasnom mašnom u boji ušesa. Ni ne sjećam se zašto je stalo, ali vuku mi se ove uši po radnom stolu još od prošle godine. Možda samo treba naći pravog malog zecova koji će je inspirirati.

I ovo je zeko.....za zeku ponestalo vune a ne volje. Njega ću kad tad dovršit jer zeke mora bit! Ima jedan strašan malac koji čeka ovog velikog mekanog zeku i tu nema odustajanja. Samo da više dočekam tu vunu i spojim dijelove u zecova.


Ovo bi trebao biti jedan veeeeliki šal za nabacit preko ramena i umotat se. Bilo za proljeće, bilo za jesen.... Uzorak mi se sviđa kako mi ispada, kao obrub bi trebao dobiti grupice štrenica da bude malo čupav, ali nekako mi jaaaako sporo ide i jaaako ga se teško primam. Možda je stvar u tome što je vani 30 stupnjeva a on je vunen...možda i nije kriv manjak inspiracije nego višak sunca. Bilo kako bilo, i on stoji i samo ga premiještam s jednog kraja kuće na drugi.


Za sad zadnji projektić na čekanju, u tom je statusu ko i zeko zbog nestašice vune. Planiram ga napravit prekrasnim i mislim da će vrijedit svake sekunde. Radim ga kukicom 2.5mm što je ispalo manje naporno nego što sam mislila da će biti. Samo se moram pod hitno usrećit nekim parama jer je vuna za ovaj komad  čista alapca i za ovaj malecni komadićak od nekih pola metra sam već utrošila vune za 10ak eura. Obzirom na naše podneblje i smjer u kojem idemo....nekako ta cijena još dugo neće biti  ni prosječna a kamoli povoljna pa ću ja malo pričekat ali ipak dovršit ovaj šal. Do iduće zime valjda bude.  


2 komentara:

  1. Ni meni se ne plete vuna na ove temperature, zahlađenje ionako najvljuju već za par dana, pa ću nastviti. Možda ti se blokade događaju jer si prerasla ove projekte, treba ti nešto zahtjevnije. Možda kao ona spominjana brza ljetna.
    Sorry zbog petljancije s adresoma (mojom) nisam uopće bila svjesna posljedica...

    OdgovoriIzbriši
  2. Mora da jest to to, kad nešto svladam, dosadi mi. Treba mi izazova...u pravu si

    OdgovoriIzbriši