4. lis 2012.

Heklanjem do psihologije


Problem sa heklanjem jest to što jednom kad vam bodovi, mustre i sheme uđu u žile, i ne morate više toliko često brojati i paziti svaku nit (a desi se s vremenom svima), imate previše vremena za razmišljanje.
Ima tako dana kada uzmem radit neku jednostavnu kapicu i u transu nabadanja jednostavnih i dvostrukih bodova ukrug imam potrebu preispitivati svašta, pa s time dođem često do strašnih spoznaja.
Tako sam eto nabola jednu temu koja me toliko zaintrigirala da sam morala pustiti kapicu i ići sve brzo podijelit s vama i prije nego podijelim i kapicu.
Radi se dakle o sljedećem:

Kako se desi da s godinama imate sve više stvari a sve manje ljudi u svom životu?

Primjerice kod mene se od nekog veeelikog društva i strašno širokog kruga poznanstava smanjilo sve na goli minimum.
Ali tužno je to da i nisam sama za to, bilo direktno bilo indirektno, odgovorna nego smo svi zajedno jednostavno odustali. 
Nekako su svi izgubili dragocjeno vrijeme za ljude. Imaju druge obveze. Moraju radit, moraju gradit, moraju zaradit. Uzme to vremena čovjeku.
I onda nekako ljudi ishlape. Kave postanu sve rijeđe, izlasci postanu prevelik zalogaj, postane prekomplicirano i uopće dogovorit neko druženje u vrijeme koje svima odgovara.
Uvijek nekome nešto iskrsne i nekako sve drugo postane prioritet, pa se odgodi jednom, pa dvaput, pa se ljudi prestanu i trudit. Kao "vidimo se kad se vidimo".
Da ste mi rekli da će mi se to desit prije 10 godina, rekla bih vam da ste zlobni pesimist. I mislila bih to.
Jer onda sam mislila da se društvo/ekipa/prijatelji neće nikad potrošiti.
Al potroši se.... ishlapi...postane neka vrst kulturnog klimanja više nego istinska želja da čujete i saznate sve. 
Ne nužno zato jer vas ne zanima, nego zato jer nemate vremena za baš svaku priču.

Znači li odrastanje postati sebičniji? Ili je to samo obrambeni mehanizam? 
Može li se vratiti na vrijeme kada su prijatelji bili dragocijeniji od stvari?
U kojem trenutku održavanje prijateljstva prestane biti radost i postane samo još jedna obveza?

Možda smo to sami krivi jer je jednostavnije stisnuti koju rečenicu na FB (ili blogu :-D)nego uzeti vremena i sjesti i razgovarat s nekim.
Možda možemo krivit kapitalizam pa reć da smo prezauzeti preživljavanjem da bi stigli trošit vrijeme na kafenisanje.
Možda možemo reć da nisu ni ti prijatelji što su nekad bili.

A možda možemo na vrijeme shvatiti da kad ostarimo nećemo se sjetit svake krpice, cipelice i gadgeta koji smo si kupili, nego ljudi koji su nam ispunjavali živote, pa uzet svoja sjećanja u svoje ruke još dok su u nastanku i potrudit se da budu sjećanja vrijedna sjećanja!



11. ruj 2012.

It's a bittersweet symphony, this life


Dugo me nije bilo. Zaokupi čovjeka život i nekako teško nađe vremena za ono što mu čini zadovoljstvo.
Nije dugo trajala moja odsutnost od bloga, a opet je trajala predugo. Dođe period kad se treba pobrinuti za realnost i čovjek se malo zagubi. Pa zaboravi živjeti. Onda se u jednom trenu okrenete oko sebe i pitate se: "Zašto meni ovi ljudi troše živce?" ili "Tko to mene trenira?" 
Jel se i vi to često zapitate?
Znači, radiš nešto što te manje ili više zanima(nekad i uopće ne) s ljudima koji ti češće iscijede svu pozitivnu energiju nego učine neko dobro i to samo da bi vam platili da bi vi mogli uzeti te novce pa platiti drugima istim takvima.

I onda mi sjevne ona stara:
'Cause it's a bittersweet symphony, this life
Trying to make ends meet 
You're a slave to money then you die"

A nekad se desi nešto što vas sjeti da to nije početak i kraj. Nego ste samo kratko skrenuli (i doslovce i figurativno:-)). Al onaj grmovit put kojim se rijetko kroči još nije daleko i uvijek se može nastaviti njime. Meni se to desilo jučer u vidu moje PRVE PRODAJE NA ETSY!
Baš kad sam gotovo i zaboravila da tamo još imam aktivne artikle .... dobijem mail s obavijesti da mi Etsy čestita na prvoj prodaji. Yipieyayekayo! Ode boemska trakica preko oceana!



Mislim, realno gledajuć, mail s obavijesti da sam dobila na Lotu bi me možda više razveselio :-), ali nećemo sad cijepidlačit.

Ne radi se o nekoj zaradi, ne znam ni bi li mi pokrilo troškove materijala i shippinga, ali radi se o šamaru. Da, baš upravo o šamaru.
Kad me krenulo pčelinje odrađivanje nečega za nekoga... opalila mi karma šamar i rekla: 

"I'll take you down the only road I've ever been down
You know the one that takes you to the places where all the veins meet yeah".
(I opet budimo realni, nije to rekla karma nego The Verve, ali pogodiše u sridu.)

Đabe svo to Borg-ovsko zujanje da "dobijemo da bismo dali" ako se bar nekad za dušu ne napunite pozitivom pomoću jedne kukice i pripadajuće niti.

Skidam kapu onima koji nisu radili ni dana u životu jer se bave onime što vole.
Skidam kapu onima koji si mogu priušiti da rade samo za svoju dušu.
Skidam kapu onima koji u strci oko preživljavanja nađu vremena i za život.

Skidam kapu i ostajem u nadi da ću je jednog dana iz istih razloga skidati i kad pogledam u ogledalo.

A do tada vam ostavljam jednog pjesnika asfalta koji me tu i tamo onako probudi iz realnosti u život....



5. lip 2012.

Zmijice

Zapostavila sam malo svoju blogersku zajednicu.....oprostite....
Naredale mi se neke ne toliko kreativne, ali jednako zahtjevne situacije pa se trebalo malo pozabaviti i tehničkim pitanjima, ne samo kreativom.
Znate kako je to, nije uvijek dovoljno raditi samo ono što volite da bi to mogli raditi bez stresa onih klasičnih životnih krpelja poput računa, stanarina, hrane i takvih sitnica. Nadam se da to neće uvijek biti tako, ali za sad treba podijeliti vrijeme između užitka i posla, dok užitak ne postane posao...ili posao užitak :-) pa što god došlo prije!


U međuvremenu je nastalo nešto novo i u ovom svijetu kreative, kukica i konaca, ali eto, tek sad stižem dotaknuti se i toga. U galeriji, Facebook-u i DeviantArt-u slika već ima neko vrijeme ali ne i postića o njima. To su moje "zmijice". 
Direktno iz moje kreativne glavice pa u ruke, pa na ruke, pa na blog! 
Vrlo su jednostavne, čak toliko da ću vam konačno staviti i neke upute, nakon tooooliko vremena da ste valjda već zaboravili da se ovdje nekad nađu i upute za heklanje :-)


Dakle, za početak napravite magični lanac, u njega 5 jednostavnih bodovai spojite kliznim bodom u prvi bod. Dalje radite samo ukrug, bez spajanja kliznim bodom. Znači uvijek po 5 jednostavnih bodova i tako dok ne dobijete željenu duljinu. 
Kad zmijica bude dugačka koliko vam treba izvucite malo zadnju očicu da vam se ne počne parati dok instalirate žicu, pa maknite kukicu na kratko.  Odmjerite hobby žicu iste duljine i provucite je kroz zmijicu. Ja je napravim malo dulju pa savinem kliještima krajeve tako da ne strše špice nego se dobije tupi/zaobljeni kraj. 
Kad ste žicu fino namjestili u zmijici, vratite kukicu u zadnju očicu pa je provucite  kao za klizni bod kroz svaku očicu, ali ne do kraja nego ostavite očice na kukici dok ih nemate  6  te provucite nit kroz sve očice pa prerežite vunu i učvrstite. 
Dalje idu finese, poput provlačenja završetka niti da se ne vidi, vijanja žice u oblik koji želite,  te  izdrada ukrasića za krajeve. 


Moja mama je od nekud izvadila jedne preeeeeslatke pinky gumbiće/dijamantiće koje sam jednostvano morala ukomponirati, i eto nastala je moja prva zmijica......Sneaky Pink!



Odmah nakon nje mi je sinulo kako bi diiiivno bilo spojiti crnu alpacu sa srebrnim koncem i nastala je moja verzija Death Star.....

Zmijice su ludnica, savijaju se kud vas volja, pašu na svaku ruku, lagane su, ne miču se po ruci kud ih volja, ne lupaju po stolovima, ne padaju s ruku......ma mrak su "if I do say so myself!" :-)
Kasnije sam napravila i Pawicu......ali to vam neću otkriti kako :-) makar vjerujem da ćete sami brzo shvatiti






16. svi 2012.

Wooly Folk Shop na Etsy!!!!

Pozdrav svima koliko vas ima!


Nedavno je blogić okrenuo 50 000 gledanja, što me jaaako razveselilo, ali i gurnulo u nove pothvate. Odlučila sam pomaknuti se na neku novu razinu i okušati sa vlastitim shopom!
(Što ste vjerojatno već primijetili ovdje s desne strane ekrana gdje plutaju moji artiklići :-)))



Etsy je naravno bio moj prvi izbor ali smo imali male nesuglasice oko moje kartice. Mene se naime nije dalo razuvjeriti da kartica koja radi ko ribica na ebayu kod etsy bude redovito odbijana. I tako, nakon kratke drame sam odlučila da ako je neće, šta ću im ja, pa sam se okrenula ebayu.....



Mislim da vam ni ne moram reći koliko prodaja na ebayu nema smisla, ako niste iz Hong Konga pa vam se prodaja za iznose od 1-2 dolara i još s gratis troškovima slanja isplate. Budući da se kod takve prodaje naplate svi po putu od kupca do vas i obrnuto, i činjenicu da ispod 6 dolara nećete poslat ništa u inozemstvo, pa 1-2 dolara dati PayPalu i Ebayu, mene iskreno zanima kakve to uvjete ima Hong Kongška pošta da je toliko jeftina,a  pogotovo me zanima koliki su to troškovi proizvodnje kad se isplati za ispod 6 kuna nabavit materijal, izradit i platit poštarinu, a da onda još imaju i profit. Hmmmm


Ali da se ne vraćam svom raspredanju o Kini i njenim "rukotvorinama" koje ljudi još uvijek preferiraju, pala je odluka da umjesto da se nerviram, spakiram svoje radove i odnesem ih nekamo gdje ljudi idu s ciljem da ne dobiju artikle masovne proizvodnje, nego nešto unikatno i od srca.
I naravno pogađate, vratila sam se Etsy.... uzela drugu karticu, potrudila se oko izgleda svojeg prodajnog prostora, oko slikica, odabrala artikle s kojima ću početi i tako sad imam SVOJ VLASTITI MALI DUĆAN!


Odlučila sam krenuti polako, artikl po artikl, svaki koji dan dodati nešto novo i vidjeti kud će me ove nove vode odvesti. 


Za kraj ću vas zamolit da pronjuškate po Wooly Folk Shop-u na Etsy i naravno posipate me svim savjetima i mudrostima koje imate u vidu poboljšana moje male butige.....i naravno SPREAD THE WORD!






...and then I shall....WOOL THE WORLD!

4. svi 2012.

Malo zraka pod suncem

Mislim da je seoba mog malog proizvodnog pogona na sunce bila pun pogodak! Odugovlačila sam s tim potezom iz uvjerenja da će me sve dekoncentrirati. Zapravo pod ovim komadom neba pod kojim se trenutno nalazim i nije teško biti dekoncentriran. Zapravo i ne toliko dekoncentriran koliko koncentriran na mir i tišinu. Čudno, jer nije baš toliko rijetko naseljeno, prvi susjedi su odmaknuti svakih par metara, ali opet.... svi očito u isto vrijeme uzmu vremena da sjednu i .....  jednostavno dišu. 
Ima toliko mirnih nedjelja da to često bude čak sablasno jer usred dana daje dojam kao da nema žive duše u gradu. Nekad me to frustriralo jer me smetalo što je to jedan od onih gradova u kojima možeš prošetat cijelim gradom a da sretneš 2-3 osobe uvrh glave. Sad mi upravo to daje zraka. 

Nemojte me shvatiti krivo, ovo nije mjesto u kojem se vidim narednih 50ak godina....daleko je previše zapelo u mentalitetu iz kojeg samo sebi ne dozvoljava da se istrgne i ne nudi gotovo ništa mladom čovjeku što će mladi odavde vidjeti tek kad bar na kratko odu živjeti negdje drugdje i vide što sve svijet nudi. Nije idealno za one koji žele nešto stvoriti i koji teže pokretu, novostima, izazovima, naročito za one koji žele naprijed onime što njihove ruke mogu i njihove glave znaju. 
Ali za sjest na balkon i disati usred ovih brda....... za to jest idealno. Za doći nekad čisto da si čovjek uzme zraka za dalje......




Da ne duljim, ja sam eto sjela na balkon i udahnula, pa pročistila ujedno i moždane kanaliće i našla volje za nastavak jednog od onih zaostalih radova iz prošlog posta. Treba to, jedan po jedan privesti kraju još dok ima zraka i zelenila. A možda usput ulovim i koju nijansu bronce na svojoj sad već gotovo prozirnoj koži. 



I dok su se neki puni novopronađenog zanosa marljivo bacili na proizvodnju novih čupavih čudesa, drugi su odlučili da je upravo idealno vrijeme za, ni pet ni šest, nego ubit oko. OPET.



I tako, to vam je moje malo društvance s balkona. 


Nevjerojatno stara i izdržljiva papiga kojoj je neko u nekom trenutku rekao "Sokole!" pa joj se to nalijepilo kao ime. Koja nije dobrovoljno izašla iz krletke od dana kad smo je u nju stavili i koja demonstrativno čupa komadiće svakog prekrivača koji joj stavimo kao zaštitu i time gađa psa kad spava negdje u blizini. 


Drugi član ekipe je pas koji pojam vjernosti uzima kao jako ozbiljnu stvar i prati me u stopu kud god krenem pa sjedne i čeka kud se dalje ide, ili u slučaju da dulje ostanem jednostavno zaspe i čeka. Mali lovački pas koji nikako ne može shvatiti poantu kokoši kao ptice koja ne leti jer koliko god utrčava među njih, one uporno ostaju na tlu, samo izbezumljeno skakuću i vrište ko da je provociraju. Pas koji pretrčava dvorište i cestu kad vidi psa u blizini da ga otjera sa svog teritorija, ali do mačaka dotrči da bulji i njuška ih i ne shvaća zašto nit bježe, nit se boje, nit se igraju. Pa odustane.
I kao zadnji član društva, čudna cura koja se na 30 stupnjeva sunča i usput plete vuneni ogrtač za "kad zahladi", ali nju već znate :-)


Do idućeg posta, podrav od društvanca čudaka s balkona!

30. tra 2012.

Malo krene, pa stane....i onda stoji

U fazi sam započetih projekata bez kraja.... ne znam da li bih to nazvala i kreativnom blokadom ili samo biram krive projektiće...
Imam sad već malu kolekciju stvarčica koje sam započela i ostala na tome. Valjda ovo vrijeme tako djeluje na mene, započnem po večeri ili kad padne to malo kiše i onda čim izađe sunce ja zaboravim. Svakim sljedećim zahladnjenjem pak započnem nešto drugo. 
S vremenom sam skovala i svoju malu teoriju nedovršenih projekata. Vjerujem da projekti i ideje koje ostavljam sa mišlju da ću se toga prihvatit neki drugi, inspirativniji put i nikako da im se vratim, jednostavno nisu vrijedne da ih i dovršim.
Ne znam kako to kod vas sukreativaca izgleda, ali ja kad imam bljesak inspiracije, ne ispuštam rad iz ruku dok apsolutno ne moram ili dok ga ne dovršim. A stvari koje tako napravim su obično i one kojima se najviše ponosim i prezadovoljna sam njima. 
I sad sam u dilemi....ako je moja teorija ispravna i kreativna podsvijest mi želi reći da ti projekti jednostavno nisu dovoljno zanimljivi da ih dovršavam, čemu onda spremanje za kasnije? Po svoj logici bih ih morala jednostavno oparati i čekati da mi  "zabljesne" nešto drugo, zar ne? A meni opet nekako žao parat nešto čemu tehnički ništa ne fali.....osim "onog nečeg"....


Najdulje na čekanju je sljedeći projektić.
To je krenula biti kapica-zecov. Bijela kapica, sa ušesima i ukrasnom mašnom u boji ušesa. Ni ne sjećam se zašto je stalo, ali vuku mi se ove uši po radnom stolu još od prošle godine. Možda samo treba naći pravog malog zecova koji će je inspirirati.

I ovo je zeko.....za zeku ponestalo vune a ne volje. Njega ću kad tad dovršit jer zeke mora bit! Ima jedan strašan malac koji čeka ovog velikog mekanog zeku i tu nema odustajanja. Samo da više dočekam tu vunu i spojim dijelove u zecova.


Ovo bi trebao biti jedan veeeeliki šal za nabacit preko ramena i umotat se. Bilo za proljeće, bilo za jesen.... Uzorak mi se sviđa kako mi ispada, kao obrub bi trebao dobiti grupice štrenica da bude malo čupav, ali nekako mi jaaaako sporo ide i jaaako ga se teško primam. Možda je stvar u tome što je vani 30 stupnjeva a on je vunen...možda i nije kriv manjak inspiracije nego višak sunca. Bilo kako bilo, i on stoji i samo ga premiještam s jednog kraja kuće na drugi.


Za sad zadnji projektić na čekanju, u tom je statusu ko i zeko zbog nestašice vune. Planiram ga napravit prekrasnim i mislim da će vrijedit svake sekunde. Radim ga kukicom 2.5mm što je ispalo manje naporno nego što sam mislila da će biti. Samo se moram pod hitno usrećit nekim parama jer je vuna za ovaj komad  čista alapca i za ovaj malecni komadićak od nekih pola metra sam već utrošila vune za 10ak eura. Obzirom na naše podneblje i smjer u kojem idemo....nekako ta cijena još dugo neće biti  ni prosječna a kamoli povoljna pa ću ja malo pričekat ali ipak dovršit ovaj šal. Do iduće zime valjda bude.  


22. tra 2012.

Red sunca, red šetnjice, red heklice

Opet kiša..... ovo vrijeme kao da zaboravlja da je proljeće a ne jesen. Ali dobro, malo sunca se ipak pokazalo zadnja dva dana. Taman toliko da se moja lovačka okruglica prisjeti kako miriši trava i gdje se skrivaju fazani. I da mene podsjeti koliko čičaka stane u krzno koker španijela te da joj pod hitno treba šišanje.

 


A dovoljno i da me inspirira da napravim  2 nove proljetne trakice u sunčanom izdanju (slikice su u galeriji) i počnem jedne slatke male baby čizmice. Kako mi se sunce sakrilo prijevremeno tako su i čizmice stale u fazi cipelice. I drago mi je da jesu. 


Nekako imam problem sa izradom uvijek jednakih stvarčica. Primijetila sam da me nešto počne kopkati i moram promijeniti makar jedan detalj, ali nešto moram. Valjda imam paničan stah od rada na traci, ilitiga "štancanja" (u Kine bi brzo umrla od gladi:-)).
Tako sam napravila cipelice, sa zvjezdanim rubom. Obožavam radit ove zvjezdane krakove. Nisam ni sigurna da ih svi tako zovu. Kako ih vi zovete? Ove kombinacije 3 duga štapića+2očice+3 duga štapića? Slobodno me prosvijetlite.

Da ne mislite da samo lijenčarim i zapostavljam blog, radosno vas obavještavam da sam konačno sredila galeriju. tako da možete na jednom mjestu brzo pregledavati moje radove, a i tamo ću ih ćešće stavljati tako da neće biti čekanja da uzmem vremena za post. 
Inače, moje radove možete pratiti i na DeviantArtu tamo ih isto češće lijepim, čisto zbog brzine. A i tako da oni koji se još uvijek vješto odupiru FB-u imaju način da me ipak prate, a i ja njih. 

Sigurno ste primijetili i da sam se počela više truditi oko slika, bar se nadam da jeste :-) o tome ću nešto više u idućem postu...



8. tra 2012.

Heklana uskršnja jaja

Sreeetan Uskrs svima!
Ove godine je igrom slučaja došlo do toga da se kod nas jaja za promjenu nisu samo obojala nego smo ih i obukle! Svako jaje je dobilo svoju košaricu! Improvizirana su skroz tako da je svako potpuno jedinstveno.
Ideja je sestrina (kao i većina košarica) ali nisam se ni ja dala pa ima i moje košarice, ali vam neću reći koje je čije....nek ostane uskršnja tajna:-)







Kad smo ih sve stavile zajedno primijetile smo da imaju nešto i za reći :-))))

27. ožu 2012.

Heklana proljetna traka s irskim cvjetićima

Ulijenilo me proljetno vrijeme, nemojte mi zamjerati. Vani je jednostavno pre pre prekrasno da sjedim za tipkovnicom. Makar odradim ja još podosta vremena online, ali samo za neke kratke radnje. Čim nešto treba dulje potrajati već smislim nešto bolje za radit vani. I znam da me svi razumijete i vjerojatno ste u istoj fazi i zato i ne provodite mnogo vremena u "blogosferi" kao ni ja.
Zbog toga, a i zato jer me sunce još uvijek zove, a i ovo moje čupavo pseto je nervozno već, ni ovaj post neće biti dugačak. Čisto ću vam pokazat nešto što su oni koji me prate i na Facebooku već odavno vidjeli. 
Nije da diskriminiram one koji nemaju FB, čak naprotiv, ali tamo mi nekako brže ide postanje slikica s vrlo malo teksta  ovo vrijeme kad mi je draže biti što dalje od računala.
Potrudila sam se ipak i ovdje ih staviti što prije pogotovo što se toliko ponosim njima, da sam se čak potrudila i krasno ih uslikati da se ne izgubi njihova draž "u prijevodu" na digitalnu stranu. 


Radi se o proljetnim trakicama. Od pamučnog su konca, vrlo jednostavnog uzorka (tražila sam što rupičastiji da daje prozračan dojam) sa 2-3 mala irska cvjetića koji ih apsolutno dižu.


Za početak evo irske verzije pošto je ipak proljetna traka s irskim cvjetićima pa nek otpočne u štihu.

Balerinina traka je cijela od krem pamučnog konca sa samo trunčicom roze na cvjetiću tek da razbije monotonost i daje ženstvenu notu. Zna se kakve trake balerine vole male i velike balerine :-) Bar balerine koje ja znam....

Zlatnu verziju sam napravila prvu, probala je i nekako je odmah i ostala moja. Kaže se da ako se ne zaljubite u vlastiti rad nemojte se ni truditi prodavati ga. Eto, ovakve trake ću onda morati prodavati jer me dobila na "Hello". Stavila sam je ovdje za one koji nemaju FB kao ispriku za "vremensku diskriminaciju" koju sam prije spominjala jer nje još nema ovako jasno na Facebooku, a ovdje je već možete vidjeti :-)



Za kraj dodajem i večernje izdanje... 
U jednom trenutku sam ga nazvala mračnijim izdanjem što mi je draga Amalia odmah predložila promijeniti i složila sam se s njom. Nekako nisam prvo htjela staviti večernje jer se isto tako može i po danu nositi, kakve veze ima što je crna, ali pošto "mračnije" izdanje stvarno nije zahvalan nazi ipak sam ga preimenovala. 



Na kraju post nije ni ispao baš toliko kratak koliko sam ja mislila da bude.....a šta ćete, ponijelo me proljeće :-)




Wooly kisses and hugs!

12. ožu 2012.

And the Big Bow Headband goes tooooo........


Otkucao je i taj čas! Trenutak istine je pred nama! 
Hvala svima koji su uzeli truda i vremena da sudjeluju u ovoj proljetnoj djelilici
Da ne duljim, vjerujem da je u ovom trenutku interesantna samo jedna informacija, a to je ime pobjednika!
Pa, tko li je to imao toliko sreće da udomi Crnu traku s veeelikom mašnom?

Da ne ispisujem sve prilažem listu svih 30 sudionika koji su zadovoljili sve uvjete dijelilice, popisani ste  redoslijedom kojim FB kaže da ste dijelili poveznicu i naravno unijeti u widget za nasumičan odabir Random.org

A Random.org widget je rekao sljedeće:



ČESTITAM EDITI EZER!

I naravno molim je da mi podatke na koju šaljem presretnu traku (sva skače ovdje kraj mene od veselja što je konačno našla vlasnicu:-)) pošalje u Inbox na Facebook stranici ili na mail adresu da se možemo dalje dogovoriti oko detalja i sitnica.

Još jednom hvala svima koji su sudjelovali i nemojte odustati, bit će još ovakvih dijelilica, ova je tek bila za zagrijavanje!

7. ožu 2012.

Naky handmade: Kapice za nos

Da vas malo preusmjerim na post kolegice koja je objedinila slikice nas nekolicine koje smo imale neodoljivu potrebu da si napravimo grijalice za noseve......pa da se ne ponavljam s istim postom...bacite oko kod nje :

Neodlučne rukavičice bez prstiju

Bacam se na heklanje proljetnih stvari! 
Zapravo već sam se prije bacila, a sad ću se i pohvalit nekima od njih.
Za početak samo da napomenem da nisu moj dizajn, posudila sam ideju od NativeFae s Ravelry-a i onda kao i obično malo nešto maknula, nešto izmijenila i malo nešto dodala i dobila: neodlučne rukavičice!

Rukavice bez prstiju su ostale neodlučne jer se ne mogu dogovoriti sama sa sobom da li su zgodnije sa cvijetom na zglobu ili na prstenjaku. Ako ćemo ić za nekom funkcionalnošću naravno pobjeđuje verzija na prstenjaku jer je vidljiva i kad se stave rukavi, ali opet, na zglobu izgleda toliko zgodno da sam morala objaviti obje verzije i ostavljam odluku na onima koji će rukavičice nositi pa neka sami zapečate sudbinu cvijetka.

"Zglob ili prstenjak pitanje je sad!" 

Rukavičice bez prstiju safirno plave boje sa sivim cvijetom na prstenjaku/zglobu. 
Veličina kukice - 3mm
Vuna:
- rukavičice - Sapphire Blue od Amber's (egipatski pamuk i mliječna vlakna) 
- cvjetak - Duetto, svijetlo siva boja 


Sljedeća verzija plavih rukavičice je, prema sudu kolegica heklačica, estetski zgodnija verzija, ali budući da je proljeće još vrijeme drugih rukava, nešto je nepraktičnija jer se cvijetak neće vidjet....a to bi bilo u najmanju ruku šteta.




Zelene rukavičice imaju istu dilemu.....
One znaju da su zelene i imaju svijetlo smeđi rub i cvjetak ....
...znaju da su napravljene kukicom od 2,5mm...
...vunom Jelka svijetlo zelene boje i pamučnim koncem Helena svijetlo smeđe boje, ali gdje da fiksiraju taj cvjetak......gdje?


Zato i one ostaju u obje verzije i sa tim vječnim pitanjem u zraku dok ne nađu vlasnika koji će dati konačni sud i skratiti im muke...




Preostale su još samo jedne, crne boje. Dilema ostaje ista, ali razlikuju se po jednom detalju, zapravo da budem točnija, po dva detalja, za svaku rukavičicu po jedan :-).
Cvjetak je dobio malu doradu jer sam nabasala na tako fantastične gumbiće da sam ih morala negdje iskoristiti i eto, postale su dio cvjetka neodlučnih rukavičica. I gumbići su sami u obliku cvijeta što im je nekako i zapečatilo sudbinu, a i trebao mi je neki kontrast da malo razbijem crninu rukavičica.


27. velj 2012.

PROLJETNA DIJELILICA!

Pozdrav dragi moji čitatelji i čitateljice!
Vrijeme je da se bacim na proljetne radove, sunčanije boje i laganije materijale. Vrijeme je da se raščisti mjesta  za te nove projekte dakle da se malo smanje zalihe zimskih stvarčica. Što napraviti s radovima koji nisu našli sretne vlasnike? Pa dat ćemo im novu šansu, nego šta drugo?!!
Dakle, ovako, odlučila sam krenuti u jedan projekt koji ćemo nazvati Proljetna Djelilica! Njena svrha će bit spajanje pravih ljudi sa odgovarajućim vunenim stvarčicama, tako da nitko ne ostane "kratkih rukava" :-)


Za početak djelilice sam se odlučila za najpopularniji komad ove zime, a to je:
ŠIROKA TRAKA S VELIKOM MAŠNOM!




U igri za djelilicu je traka u crnoj boji, široka je 10,5 cm, odgovara veličini glave 55 - 58 cm, rebrastog uzorka.
Materijal: vuna Duetto, 50% vuna, 50% akrilno vlakno (dakle može se prati u perilici rublja).

Što treba napraviti da postanete sretni udomitelj ove prekrasne trake? Pa jednostavno je:

1. Kliknite na Like na FB stranici Wooly Folk, ako već niste.
2. Napišite "ŽELIM TRAKU ZA KOSU" i SHARE-ajte link na nagradnu igru s Wooly Folk stranice na svojem profilu kako bih vas mogli razabrati od mase i tim redoslijedom unijeti u Random-ov widget za nasumičan odabir.
3. Uživajte u Wooly Folk novinama i starinama!

Djelilica će trajati od danas 27.2.2012. do nedjelje 11.3.2012.
Za sudionike iz RH:  troškove poštarine pokrivam ja.
Za sudionike iz ostalih zemalja:  poštanske troškove od 29,10 kn će  pokrivati dobitnik.

I za kraj podsjetnik zašto želite ovu traku......:-))))


5. velj 2012.

Heklani šalzor / šal-kragna / šal-kapa / šal

Nisam mislila da ću još u veljači imati inspiracije za šalove, ali očito je vrijeme odlučilo da nismo s njima gotovi. Možda i bolje da nismo jer bi inače bila kraća za jedan krasan šalić. 
Šal je u stilu neckwarmer-a/cowl-aa, Naky ga zove šal-kragnom, neke sam čula i šal-kapa, a osobno mi je najzgodniji naziv šalzor što bi cure iz Cloopco-a rekle. 
Sama još nisam odlučila kako da ga zovem, pa ostajem pri šalu kao i kod onog heklanog debelog bijelog šala na kopčanje  od prije, još iz doba zimskih mjeseci u kojima nije bilo snijega. 
Ovaj je nešto tanji od bijelog, jer je kao ipak veljača.....hmmm, makar bi vjerojatno bijeli bio prvi izbor sad pri izlasku iz kuće. Al, šta ćete, ja sam zamislila jedno, a Majka Priroda je rekla "e nemože! sad će baš ovako" i sad su mi šalovi zamijenili uloge. Ništa zato, bit će još zima a vuna, hvala nebesima, nema rok trajanja.

Da skratim, šal je bakreno smeđe boje (da mi paše uz čokoladnu kapicu :-)), kukica koju sam koristila bila je od 5mm, opseg šala je 125cm, znači 62,5 kad se preklopi i spoji (to su duljine nakon što je mašna već učvršćena), širina je 18cm.



Mašna nije našivena već sam kraj šala složila u mašnu i pričvrstila. Nije mi to bila prva namjera, ali kad sam završila šal shvatila sam da je ipak malo predugačak, ili prekratak, ovisi kako bi ga nosila. Bio je predugačak za dva namatanja oko vrata, ali opet prekratak za tri i onda sam morala improvizirati. 
Paranje u svrhu kraćenja nije dolazilo u obzir jer je uzorak rađen po duljini šala a ne širini i kraćenje bi značilo paranje cijelog šala pa ispočetka. 
Ali pokazalo se na kraju da se, kao i inače u životu, i greške događaju s razlogom. Da mi nije bio te nezgodne "međuveličine" ne bi mi palo na pamet napravit mašnu, a ovako mu baš ona daje drugačiji "štih".
Uzorak je prejednostavan, u principu se sastoji od nekih milijun ponavljanja malih grupica 2 dvostruka boda+1 petlja, pa u sljedećem redu 2 dvostruka boda ispod te jedne petlje s prethodnog + jedna petlja, pa ispod sljedeće opet isto,  uzduž šala do željene širine.
 Duljinu početnog lanca vam ni ne mogu savjetovati obzirom da sam ja očito promašila istu, ali čim napravim jedan takav šal sa odgovarajućom duljinom za 2 ili 3 namatanja oko vrata, stavit ću i njega i ispravnu duljinu početnog lanca. 
Za sad možete i sami probati duljinu po svojim željama i ako vam uspije pogodit pravu svakako mi je javite!

28. sij 2012.

Moje heklane trake "s potpisom"

Kada sam pisala post "Bolje Kina nego neka tamo baba", u onim trenucima inspiracije, nije mi bilo na kraj pameti da će izazvat tolike reakcije.  Znala sam da ima još ljudi koji dijele moje mišljenje, ali nisam znala da nas je toliko i da ste mahom jednako ako ne i strastvenije od mene kad se govori o toj temi. 
Ne mogu vam objasniti koliko mi je drago zbog toga, i koliko mi je drago da ste se javile i uvjerile me da se stvari ipak mijenjaju, i da ručni radovi neće tako brzo nestati ili postati davno zaboravljene vještine. Od srca hvala i Naky što je otisnula post još i dalje, i proširila poruku.


Ali koliko mi je lakše i veselije raditi dalje sa znanjem da se takav rad ipak cijeni, toliko mi je s druge strane teže napisati sljedeći post :-). Ali nekako ću se ipak skoncentrirati i pokušati skucati još koji, ako bude sreće možda i inspirativan.


Za početak ću podijeliti s vama jedan od svojih prvih ali i omiljenih radova. To su široke trake s velikim mašnama. Prvu traku sam napravila daaaaavno, na zahtjev prijateljice koja je nešto slično vidjela u jednom online shopu i pametno zaključila da to mogu i ja njoj napravit. 
I tako sam piljila u sliku na webu i propiljila i proparala i proheklala dok nisam skucala traku. Ispostavilo se da je moja traka ipak drugačija, a ako je vjerovat krajnjim korisnicima, navodno i bolja :-D ("if I do say so myself"). A ja im vjerujem :-D). 


Ta jedna traka je s vremenom evoluirala, pa prerasla u nekoliko traka (do te mjere da sam neko vrijeme mislila da samo te trake i radim cijeli vijek). Ali to mi je posebno drago, jer to su moje trake, s mojim potpisom i pečatom i srcem i dušom; moje trake s veeeeeeelikim mašnama. 


Inspirirane jednom balerinom, dizajnirane od "yours truly", svaka sa svojom unikatnom dušom i još jedinstvenijim vlasnicama.